Korak 2.
Da li su teoretičari odredili kritični period za usvajanje stranog jezika? Da.

Da li ima sve više i više onih koji u tu teoriju ne prihvataju? O, da.
Da li ima onih koji tu teoremu u praksi svaki dan pobijaju? Definitivno.

Stalno prepričavam jednu situaciju sa početka mog rada sa odraslima. Jedna gospođa u penziji je došla i izrazila želju da želi ovladati osnovnom komunikacijom na engleskom. Njen razlog, iliti motiv, kako god to neko zvao, je bio taj što želi da putuje i ne želi da ponovo dođe u situaciju da ona i njen suprug budu jedini u hotelu koji ne znaju nijedan svetski jezik.
Nažalost, zbog porodičnih obaveza je morala ranije da odustane od kursa, ali za ono vreme koje je tu provela zadala je ozbiljan zadatak celoj grupi. A meni postala jako dobar argument protiv gorespomenutog kritičnog perioda, i u korist volje i želje kao odlučujućih faktora.
Što nas polako dovodi do:
Koraka broj 3
Volja/Želja + upornost + rad + posvećenost + redovnost u dolascima na čas = ovladavanje jezičkim konstrukcijama koje su izgledale neverovatne.

Nemam običaj da dajem domaće zadatke svakog časa. Kapiram da su većina onih koji dolaze zaposleni porodični ljudi, a da svi imaju dosta dodatnih obaveza, ne ulazim u to koje prirode. Neki email, koji mogu da pošalju kada imaju vremena za to je OK, da se baci pogled na reviziju koja dolazi, takođe, ali nešto više od toga smatram da bi bilo previše. Polazim od sebe, bilo koliko da me na primer ova ideja bloga oduševila, i bilo koliko da želim da mu se posvetim, ne stignem baš svaki dan da se ulogujem i da ažuriram.
Ali zato na samom dvočasu se potrudimo da što više stvari uradimo, razjasnimo i što je najvažnije – da ne zapostavimo konverzaciju.
Talenat u celoj ovoj priči može samo da olakša stvari, da bude onaj „začin C“, ali kao što svi znamo, i ako zaboravimo da ga stavimo u jelo, potrudićemo se da ga nadomestimo nekim drugim dodatkom, i jelo će i dalje biti jestivo, sa možda još zanimljivijim ukusom.
To be continued…